Krajem osamdesetih i početkom devedesetih, auto industrija se počela prebacivati sa staklenih na plastična svjetla zbog sigurnosti, manje težine i jeftinije proizvodnje. Iako su izrađeni od plastike, prednja i zadnja svjetla nisu rađena od istog tipa plastike. Prednja svjetla moraju biti otpornija na udarce i vremenske utjecaje. Iz tog razloga, prednja svjetla se uglavnom izrađuju od polikarbonata, dok se stražnja svjetla prave od akrila.
Problem polikarbonata je što nije potpuno otporan na UV zrake koje ga oštećuju. Kako bi se to spriječilo, dodaje se formula u sam polikarbonat te zaštitni sloj. Kako ništa nije vječno (HŽV), tako nije ni zaštita svjetala. UV zrake, vremenski uvjeti, kemikalije, udarci. Sve su to elementi koji troše zaštitu i kvalitetu plastike svjetla. Iz tog razloga zaštita oksidira i požuti, a plastika ispuca te se smanjuje kvaliteta i jačina svjetla zbog koje dosta vozila padne na tehničkom pregledu.
Kako bi se produljio životni vijek plastike svjetala, potrebno je redovito čistiti svjetla, ostavljati automobil u hladu i staviti ili obnoviti zaštitni sloj. Ako je plastika svjetala oksidirala, vrlo vjerojatno može se obnoviti ali nakon obnove potrebno je staviti adekvatni zaštitni sloj.
One thought on “Zašto svjetla na automobilu “požute”?”